Turističko-ugostiteljska škola Antona Štifanića Poreč

I ove godine organizirala se Škola ljudskih prava pod vodstvom Centra za mirovne studije. Profesorica etike Nađa Herceg Tudor dala mi je sve potrebne informacije vezane uz prijavu. Za prijavu je bilo potrebno motivacijsko pismo i zadani upitnik. Nakon što sam poslala prijavu, dobila sam poziv da sam primljena u 27. školu ljudskih prava koja se održala od 19. do 26. svibnja 2012. Bila sam sretna i uzbuđena. Škola  je trajala 7 dana, a održavala se u Koprivnici. Ukupno je prisustvovalo 17 učenika 2. i 3. razreda iz cijele Hrvatske. Iz čitave Istre primljene smo samo Nina Bažon iz Pazina i ja. Zajedno smo putovale pa smo se tako i bolje upoznale. Kroz svih sedam dana imali smo po dva predavanja ili radionica dnevno koje su trajale po 3 i pol sata. To nisu bila klasična školska predavanja, to je bilo nešto sasvim drugo. Sudjelovanjem u radionicama  iskazali smo svoja mišljenja, stavove i pobudili svoju kreativnu stranu. Tijekom zajedničkog rada naučili smo poštovati jedni druge, nenasilno komunicirati te djelovati kao dio grupe kako bismo postigli što bolje rezultate. Imala sam priliku upoznati divne ljude. Bilo je zanimljivo čuti sve dijalekte Hrvatske. Jedni drugima smo pokušali pobliže dočarati krajeve iz kojih dolazimo te kulturu i narječja. Bila je tu Petra s Korčule koja je imala najspecifičniji govor, Martin iz Donje Stubice koji nas je nasmijavao svojim simpatičnim zagorskim dijalektom ili pak Barbara i Josipa iz Slavonije. To je samo dio široke palete ljudi koji su prisustvovali tom događaju. Voditeljice projekta su Julija Kranjec i Lovorka Bačić koje su i same vodile nekoliko radionica, ali bilo je i mnogo drugih predavača. Među njima i prof. povijesti na  Filozofskom fakultetu Hrvoje Klasić, pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić koja je predstavila rad svog Ureda i Mrežu mladih savjetnika, grupa Dirdem koja  nas je podučila o direktnoj demokraciji i Valentino Munić, prijašnji polaznik škole ljudskih prava koji je održao prezentaciju na temu Mladi i antifašizam. Tijekom Škole bile su obrađene sljedeće teme: Nenasilna komunikacija, Timski rad i suradnja, Ljudska prava kroz povijest, Identiteti i različitosti, Predrasude i diskriminacija, Ženska ljudska prava/LGBTTIQ, Instituacionalni mehanizmi zaštite ljudskih prava, Civilno društvo u RH, Aktivizam mladih te Mladi i prošlost – Zašto bi me to zanimalo? Svi polaznici škole na kraju su dobili diplomu kao dokaz da su završili osnovnu školu ljudskih prava. Ovo mi je bilo nezaboravno iskustvo, ponajviše edukativno i zasigurno postat ću aktivan član grupe mladih Centra za mirovne studije.            

Venera Čočaj, III. htt

I ove godine organizirala se Škola ljudskih prava pod vodstvom Centra za mirovne studije. Profesorica etike Nađa Herceg Tudor dala mi je sve potrebne informacije vezane uz prijavu. Za prijavu je bilo potrebno motivacijsko pismo i zadani upitnik. Nakon što sam poslala prijavu, dobila sam poziv da sam primljena u 27. školu ljudskih prava koja se održala od 19. do 26. svibnja 2012. Bila sam sretna i uzbuđena. Škola  je trajala 7 dana, a održavala se u Koprivnici. Ukupno je prisustvovalo 17 učenika 2. i 3. razreda iz cijele Hrvatske. Iz čitave Istre primljene smo samo Nina Bažon iz Pazina i ja. Zajedno smo putovale pa smo se tako i bolje upoznale. Kroz svih sedam dana imali smo po dva predavanja ili radionica dnevno koje su trajale po 3 i pol sata. To nisu bila klasična školska predavanja, to je bilo nešto sasvim drugo. Sudjelovanjem u radionicama  iskazali smo svoja mišljenja, stavove i pobudili svoju kreativnu stranu. Tijekom zajedničkog rada naučili smo poštovati jedni druge, nenasilno komunicirati te djelovati kao dio grupe kako bismo postigli što bolje rezultate. Imala sam priliku upoznati divne ljude. Bilo je zanimljivo čuti sve dijalekte Hrvatske. Jedni drugima smo pokušali pobliže dočarati krajeve iz kojih dolazimo te kulturu i narječja. Bila je tu Petra s Korčule koja je imala najspecifičniji govor, Martin iz Donje Stubice koji nas je nasmijavao svojim simpatičnim zagorskim dijalektom ili pak Barbara i Josipa iz Slavonije. To je samo dio široke palete ljudi koji su prisustvovali tom događaju. Voditeljice projekta su Julija Kranjec i Lovorka Bačić koje su i same vodile nekoliko radionica, ali bilo je i mnogo drugih predavača. Među njima i prof. povijesti na  Filozofskom fakultetu Hrvoje Klasić, pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić koja je predstavila rad svog Ureda i Mrežu mladih savjetnika, grupa Dirdem koja  nas je podučila o direktnoj demokraciji i Valentino Munić, prijašnji polaznik škole ljudskih prava koji je održao prezentaciju na temu Mladi i antifašizam. Tijekom Škole bile su obrađene sljedeće teme: Nenasilna komunikacija, Timski rad i suradnja, Ljudska prava kroz povijest, Identiteti i različitosti, Predrasude i diskriminacija, Ženska ljudska prava/LGBTTIQ, Instituacionalni mehanizmi zaštite ljudskih prava, Civilno društvo u RH, Aktivizam mladih te Mladi i prošlost – Zašto bi me to zanimalo? Svi polaznici škole na kraju su dobili diplomu kao dokaz da su završili osnovnu školu ljudskih prava. Ovo mi je bilo nezaboravno iskustvo, ponajviše edukativno i zasigurno postat ću aktivan član grupe mladih Centra za mirovne studije.            

Venera Čočaj, III. htt