Turističko-ugostiteljska škola Antona Štifanića Poreč

Naše nogometne zvijezde

Iako je Europsko prvenstvo u nogometu završilo kako se nekima čini već odavno, a  brzom zaboravu pridonijela je ponajviše nesretna utakmica s Turskom, postoje među nama tri osobe kojima je u sjećanju ono još vrlo živo, a tako će još dugo ostati. Učenicima  4. thk Paoli Janković i Luki Kalcu ukazala se, kako sami kažu, upravo nevjerojatna prilika da pet tjedana provedu u Bad Tatzmannsdorfu, gradiću koji je bio sjedište naše reprezentacije tijekom prvenstva. Kako je do toga došlo, kako im je bilo,  što su sve doživjeli i vidjeli saznali smo u razgovoru s njima i s Anitom Pranjić koja  je deset dana provela s njima.

Početak svega

Začetnik same ideje da naši učenici odu u Austriju u kamp reprezentacije i tamo odrade dio prakse bio je gdin Johan Fassl, ravnatelj Visokog učilišta iz Oberwarta s kojim naša škola već 5 godina surađuje i održava prijateljske odnose. U travnju je delegacija škola koje su pozvane da sudjeluju imala dogovor  zajedno s hotelijerima i turističkom zajednicom na kojem su određeni uvjeti, način realizacije te broj učenika koji će iz Hrvatske odraditi praksu u Bad Tatzmannsdorfu. Na sastanku su iz naše škole sudjelovale ravnateljica Vesna Baranašić i prof. njemačkoga jezika Gordana Barnjak. Cilj je bio pružiti nogometašima, gostima i novinarima što bolje gostoprimstvo,  stvoriti domaću atmosferu čemu su pridonijeli i Paola i Luka koji su poznavanjem njemačkoga jezika pomagali u raznim prilikama. Pored njih, tu čast imale su još tri učenice iz Ugostiteljsko-turističke škole iz Osijeka i dva učenika iz Hotelijersko-turističke i ugostiteljske škole iz Zadra.

„Učenici su praksu odrađivali u različitim hotelijersko-ugostiteljskim objektima uslužujući prvenstveno novinare i turiste. Bili su smješteni u privatnim pansionima i raspoređeni prema potrebi na poslove spremanja i čišćenja pansiona i hotelskih soba, pripreme i posluživanja hrane, primanja gostiju na recepciji, prevođenja jelovnika…U Bad Tatzmannsdorfu su boravili od 18. svibnja  do 22. lipnja. 2008. Vrlo smo zadovoljni poslom koji su učenici obavili, pokazali su veliku zrelost i odgovornost i zaista smo ponosni na njih.“- rekla nam je Anita Pranjić, stručna suradnica u ugostiteljstvu koja je posljednjih 10 dana vodila naše učenike.

Odabir učenika

Kako su izabrani učenici koji će predstavljati našu školu?

„Prvenstveno smo gledali školski uspjeh, odnosno ocjene budući da su učenici trebali krenuti puno prije završetka nastavne godine. Bilo nam je važno da su im ocjene iz svih predmeta pozitivne, i naravno da su se iskazali na praktičnim vježbama. Pored toga i dobro poznavanje njemačkoga jezika. Ono što me se dojmilo kada sam stigla u kamp reprezentacije je odlična organizacija, sve je funkcioniralo kako treba, učenici su odlično prihvaćeni i odmah su se uklopili.“

Dojmove iz  pet austrijskih tjedana podijelili su s nama i naši junaci, Paola i Luka.

„U Austriju smo krenuli pod vodstvom prof. Kapetanovića iz Osijeka, i mene su rasporedili najprije u Press centar, a kasnije u Hotel Park na recepciju i u restoran gdje sam posluživao i prevodio s njemačkoga na hrvatski meni karte novinarima. Dojmljiv je bio prvi dan kada je stigla reprezentacija, bila je strašno puno ljudi koji su ih dočekali i svi su skakali po ogradi i naguravali se da ih vide.“ - rekao nam je Luka.

Nogometaši - jednostavni i pristupačni

Kakav je bio prvi susret s nogometašima?

„Meni je to bilo nevjerojatno, gledaš ih na TV-u, pratiš utakmice, a onda odjednom Slaven Bilić ti se obrati i nešto ti kaže, tu je pored tebe. Samo sam ga gledao i nisam uopće čuo što mi govori, toliko sam bio pod dojmom svega. Nakon dan-dva osjećali smo se kao da ih znamo cijeli život.“

I dok se Luka više družio s nogometnim svijetom, Paola je posluživala sedmu silu, novinare HRT-a i Nove TV. Zajedno su se družili i slavili pobjede u Strudel Stube restoranu do kasno u noć.

Događaj koji će Paola pamtiti svakako je slikanje s Petrićem.

„Čekala sam u masi navijača da dođu i svatko se nada da će se netko od njih slikati upravo s tobom, da će se zaustaviti na par minuta. Petrić je izašao izvan ograde i zagrlio mene. Ostatka dana se ne sjećam.“

Oboje ističu kako su naši nogometaši jednostavni i pristupačni dečki, uvijek spremni za fotografiranje ili autograme. U susjedstvu Paole i Luke boravili su obitelj Asanović, Bilićev brat, ujak i sin, Olićev brat i prijatelji pa su se s njima i najviše družili. Tu je noćila i skupina biciklista koja se na put uputila iz Osijeka.

„Naradila sam se, ali bilo mi je super! Puno nam znači što smo dobili tu priliku, imali mogućnost vidjeti Bilića, Asanovića, razgovarati s njima kao da ih oduvijek znamo. Sudjelovati u nečemu tako važnom kao što je Europsko prvenstvo. Ja nisam imala propusnicu, pa nisam uspjela ići na otvorene treninge naših, dok je Luka s obzirom da je radio u Press centru imao tu mogućnost. Inače je postojala stroga kontrola i bez propusnice te nisu nigdje puštali.“

I za kraj ističu jednu zanimljivost. Naime, prije svake utakmice naših na putu do posla prolazili su pored crkve i obavezno se pomolili, ali upravo za utakmicu s Turskom od žurbe i mnoštva obaveza što su ih čekale nisu stigli. Tko zna…

Posjetite foto-galeriju!

Naše nogometne zvijezde

Iako je Europsko prvenstvo u nogometu završilo kako se nekima čini već odavno, a  brzom zaboravu pridonijela je ponajviše nesretna utakmica s Turskom, postoje među nama tri osobe kojima je u sjećanju ono još vrlo živo, a tako će još dugo ostati. Učenicima  4. thk Paoli Janković i Luki Kalcu ukazala se, kako sami kažu, upravo nevjerojatna prilika da pet tjedana provedu u Bad Tatzmannsdorfu, gradiću koji je bio sjedište naše reprezentacije tijekom prvenstva. Kako je do toga došlo, kako im je bilo,  što su sve doživjeli i vidjeli saznali smo u razgovoru s njima i s Anitom Pranjić koja  je deset dana provela s njima.

Početak svega

Začetnik same ideje da naši učenici odu u Austriju u kamp reprezentacije i tamo odrade dio prakse bio je gdin Johan Fassl, ravnatelj Visokog učilišta iz Oberwarta s kojim naša škola već 5 godina surađuje i održava prijateljske odnose. U travnju je delegacija škola koje su pozvane da sudjeluju imala dogovor  zajedno s hotelijerima i turističkom zajednicom na kojem su određeni uvjeti, način realizacije te broj učenika koji će iz Hrvatske odraditi praksu u Bad Tatzmannsdorfu. Na sastanku su iz naše škole sudjelovale ravnateljica Vesna Baranašić i prof. njemačkoga jezika Gordana Barnjak. Cilj je bio pružiti nogometašima, gostima i novinarima što bolje gostoprimstvo,  stvoriti domaću atmosferu čemu su pridonijeli i Paola i Luka koji su poznavanjem njemačkoga jezika pomagali u raznim prilikama. Pored njih, tu čast imale su još tri učenice iz Ugostiteljsko-turističke škole iz Osijeka i dva učenika iz Hotelijersko-turističke i ugostiteljske škole iz Zadra.

„Učenici su praksu odrađivali u različitim hotelijersko-ugostiteljskim objektima uslužujući prvenstveno novinare i turiste. Bili su smješteni u privatnim pansionima i raspoređeni prema potrebi na poslove spremanja i čišćenja pansiona i hotelskih soba, pripreme i posluživanja hrane, primanja gostiju na recepciji, prevođenja jelovnika…U Bad Tatzmannsdorfu su boravili od 18. svibnja  do 22. lipnja. 2008. Vrlo smo zadovoljni poslom koji su učenici obavili, pokazali su veliku zrelost i odgovornost i zaista smo ponosni na njih.“- rekla nam je Anita Pranjić, stručna suradnica u ugostiteljstvu koja je posljednjih 10 dana vodila naše učenike.

Odabir učenika

Kako su izabrani učenici koji će predstavljati našu školu?

„Prvenstveno smo gledali školski uspjeh, odnosno ocjene budući da su učenici trebali krenuti puno prije završetka nastavne godine. Bilo nam je važno da su im ocjene iz svih predmeta pozitivne, i naravno da su se iskazali na praktičnim vježbama. Pored toga i dobro poznavanje njemačkoga jezika. Ono što me se dojmilo kada sam stigla u kamp reprezentacije je odlična organizacija, sve je funkcioniralo kako treba, učenici su odlično prihvaćeni i odmah su se uklopili.“

Dojmove iz  pet austrijskih tjedana podijelili su s nama i naši junaci, Paola i Luka.

„U Austriju smo krenuli pod vodstvom prof. Kapetanovića iz Osijeka, i mene su rasporedili najprije u Press centar, a kasnije u Hotel Park na recepciju i u restoran gdje sam posluživao i prevodio s njemačkoga na hrvatski meni karte novinarima. Dojmljiv je bio prvi dan kada je stigla reprezentacija, bila je strašno puno ljudi koji su ih dočekali i svi su skakali po ogradi i naguravali se da ih vide.“ - rekao nam je Luka.

Nogometaši - jednostavni i pristupačni

Kakav je bio prvi susret s nogometašima?

„Meni je to bilo nevjerojatno, gledaš ih na TV-u, pratiš utakmice, a onda odjednom Slaven Bilić ti se obrati i nešto ti kaže, tu je pored tebe. Samo sam ga gledao i nisam uopće čuo što mi govori, toliko sam bio pod dojmom svega. Nakon dan-dva osjećali smo se kao da ih znamo cijeli život.“

I dok se Luka više družio s nogometnim svijetom, Paola je posluživala sedmu silu, novinare HRT-a i Nove TV. Zajedno su se družili i slavili pobjede u Strudel Stube restoranu do kasno u noć.

Događaj koji će Paola pamtiti svakako je slikanje s Petrićem.

„Čekala sam u masi navijača da dođu i svatko se nada da će se netko od njih slikati upravo s tobom, da će se zaustaviti na par minuta. Petrić je izašao izvan ograde i zagrlio mene. Ostatka dana se ne sjećam.“

Oboje ističu kako su naši nogometaši jednostavni i pristupačni dečki, uvijek spremni za fotografiranje ili autograme. U susjedstvu Paole i Luke boravili su obitelj Asanović, Bilićev brat, ujak i sin, Olićev brat i prijatelji pa su se s njima i najviše družili. Tu je noćila i skupina biciklista koja se na put uputila iz Osijeka.

„Naradila sam se, ali bilo mi je super! Puno nam znači što smo dobili tu priliku, imali mogućnost vidjeti Bilića, Asanovića, razgovarati s njima kao da ih oduvijek znamo. Sudjelovati u nečemu tako važnom kao što je Europsko prvenstvo. Ja nisam imala propusnicu, pa nisam uspjela ići na otvorene treninge naših, dok je Luka s obzirom da je radio u Press centru imao tu mogućnost. Inače je postojala stroga kontrola i bez propusnice te nisu nigdje puštali.“

I za kraj ističu jednu zanimljivost. Naime, prije svake utakmice naših na putu do posla prolazili su pored crkve i obavezno se pomolili, ali upravo za utakmicu s Turskom od žurbe i mnoštva obaveza što su ih čekale nisu stigli. Tko zna…

Posjetite foto-galeriju!